Održan okrugli stol: “Manje pure, više fiskulture”
U Muzeju Mrkonjić u Slivnu, u subotu 1. svibnja 2025. godine, održan je okrugli stol, o hrani i zdravlju, naslovljen Manje pure, više fiskulture, u organizaciji Katoličkog - bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Udruge za očuvanje zavičajne baštine Slivno.
Na skupu se raspravljalo o hrani i zdravlju s filozofsko - biološkog i teološko - pastoralnoga aspekta. Uvodno izlaganje imao je prof. dr. sc. Anđelko Mrkonjić Manje pure, više fiskulture. Potom su, u prvom dijelu izlaganja imali profesori s KBF-a u Splitu: prof. dr. sc. don Alojzije Čondić: Pastoralni pogled na pitanje zdravlja i odnosa prema hrani, prof. dr. sc. don Mladen Parlov: Teologija hrane:biblijsko-teološki pogled, mr. sc. fra Jerko Kolovrat: Filozofski pogledu na hranu i zdravlje i prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić: Hrana u monaškoj tradiciji zapadnog kršćanstva: Odnos prema hrani u askezi svetog Jeronima.
U drugom dijelu izlaganja su imali: prof. dr. sc. Frane Strikić sa studija Mediteranske poljoprivrede: Ekološka proizvodnja hrane i njezina važnosti za zdravlje, književnica i novinarka Dragica Zeljko Selak, Slivanjski običaji vezani uz hranu i zdravlje i hrvatski alpinist, putopisac, redatelj dokumentarnih filmova i emisija, zaposlenik HRT-a, član HGSS-a, Stipe Božić, Vlastita iskustva – sport kao lijek.
Nakon pozdrava priređivača slijedilo je uvodno izlaganje Manje pure, više fiskulture, prof. Mrkonjića, s pedagoškoga motrišta, u kojemu je posebno bilo naglašen problem pretilosti u Hrvatskoj kao jednom od najvećih javnozdravstvenih izazova današnjice koja je povezana s brojnim kroničnim bolestima te da se Hrvatska suočava s uznemirujućim porastom pretilih osoba, u svim dobnim skupinama, a s druge strane, postavio je upit, kako je moguće da uz tako visoku pretilost imamo tako vrhunske sportaše?
Prof. Alojzije Čondić u svom je izlaganju ponudio pastoralni pogled na pitanje hrane i zdravlja, naglasivši da ova tema o puri i fiskulturi upućuje na stanje, odnosno tiče se ne samo razmišljanja, nego ponašanja suvremenoga čovjeka ili Hrvata te je govorio o pojavi zamršenosti i suprotnostima koje se u tom vidu javljaju: jedni gladuju, drugi bacaju; jedni zagađuju prirodu, drugi joj se znaju radovati, ljudi strahuju i od straha psihološki stradaju, te je kazao: „U tomu vidu tema pastorala zdravlja i hrane veoma je zamršena. S teološkoga aspekta suvremeni čovjek zbog straha od smrti umnogome se razbolijeva i pretjerano konzumira hranu i lijekove i tako šteti hrani. S jedne strane u svijetu se bacaju ogromne količine hrane i lijekova, a s druge strane umiru milijuni ljudi. S jedne strane se zagađuje okoliš, a s druge se ne zna radovati Božjoj prirodi. Zbog uzburkanoga životnoga ritma i društvenih zahtijeva ljudi nisu u stanju psihološki izdržati, padaju u depresiju, beznađe pa upotrebljavaju mnoštvo lijekova. Prije svega radi se o antropološkoj paradigmi, s jedne strane materijalističkoj, a s druge strane kršćanskoj. Materijalistička paradigma poima čovjeka samo kao tijelo, pa čovjek ima potrebu samo raditi, jesti, živjeti, stvara se religija hedonizma. O tome se govori na prvoj stranici Svetoga pisma kada Adam i Eva zbog duhovne praznine posežu za hranom i ta je glad neutaživa, a zašto je to tako - izlagač je ponudio odgovor: Zato što je čovjek, kako naučava crkva u Gaudium et spes, jedinstvo duše i tijela. Suvremeni svijet govori samo o zdravlju, bolesti i hrani, a zaboravlja na duhovnu dimenziju i time hrani pola čovjeka, zaključivši da tako čovjek postaje duhovno prazan, bolestan, gubi nadu, vjeru i poseže samo za tjelesnom hranom i zdravljem zaboravljajući nahraniti duh i dušu i život usmjeriti vječnosti.
Prof. Mladen Parlov u svom izlaganju govoreći o teologiji hrane i posta, istaknuo je da je hrana od početka do kraja Svetoga pisma jedan od središnjih izraza odnosa Boga i čovjeka, kazavši: Teologiju hrane, promatramo kroz biblijsko-teološki vid, ne ograničava se na fiziološku potrebu za održavanje tijela, nego prožima cijelo antropološko, duhovno i eshatološko značenje hrane u odnosu prema Bogu, bližnjem i stvarnome svijetu. Od stabla u Edenu, preko mane u pustinji, do Euharistije kao 'kruha života', hrana u Bibliji uvijek nosi značenje koje nadilazi puko hranjenje. Posebno se osvrnuo na Hranu u Starome zavjetu i Novom zavjetu i na Euharistiju kao središnji oblik božanske hrane te o Postu, zaključivši da teologija u Bibliji otkriva duboko jedinstvo tijela i duše, stvarnoga i otajstvenoga.
Prof. Jerko Kolovrat, govoreći o filozofskom pogled na hranu i zdravlje, kazao je da je hrana jedno od onih sveprisutnih iskustava koje rijetko stavljamo u filozofski svijet, iako se svakodnevno susrećemo s njezinim društvenim i simboličkim dimenzijama, istaknuvši: svako ljudsko biće mora jesti – ali kako jede, što jede, s kim jede i kada jede, sve su to pitanja koja prelaze biologiju i zadiru u prostor kulture, ćudoređa, religije te da u tom smislu hrana postaje višeslojna vidljiva pojava i uočljiva činjenica (fenomen) dostojna filozofske raščlambe. Nadalje je govorio zašto je ova tema bila dugo ignorirana u filozofskoj tradiciji, zaključivši da je jedan od razloga metafizičko nasljeđe koje odvaja duh od tijela, Platonska sumnja prema osjetilnim užicima, kao i kršćanski način života koji se sastoji od odricanja od strasti i tjelesnih potreba, kako bi se postiglo duhovno pročišćenje, potisnuli su sve što ima veze s hranom u području niskoga, tjelesnoga, svjetovnoga.
Prof. Ivan Bodrožić govoreći o odnosu prema hrani u askezi sv. Jeronima i njegovomu kršćanskom načinu života u odricanju strasti i tjelesnih potreba, kazao je da je sv. Jeronim, uzdanica monaškoga asketizma u zapadnom kršćanstvu te da je on dobro znao da je jedan važan element asketskoga života upravo odnos prema hrani, a o tome koliko je za monahe bilo važno paziti na prehranu da ne bude obilna i primamljiva, svjedoče i Jeronimovi životopisi svetih pustinjaka Pavla i i Hilariona. Za sv. Pavla Pustinjaka zapisat će da mu je hranu i odjeću pružala palma, a kada mu je u posjet došao sveti Antun Pustinjak onda će osjetiti blagodat Božje providnosti koja hrani monahe. Dok njih dvojica budu razgovarali, jedan gavran će im donijeti kruh da blaguju: 'U tim razgovorima opazi pticu, gavrana kako sjeda na granu drveta, te polagano sletivši položi čitavi kruh pred njih začuđene. Nakon njezina odlaska reče Pavao: - Eto, Gospodin, uistinu zdušan, poslao nam je ručak. Već šezdeset godina primam uvijek polovicu kruha, a nakon tvog dolaska Krist je svojim vojnicima udvostručio obrok. Nakon zahvale Bogu, obojica su sjela uz rub bistroga izvora. I ondje je nastala prepirka oko toga tko će prelomiti kruh, te je trajalo skoro do večeri. Pavao je nudio po običaju gostoprimstva, a Antun je poštovao pravo starijega. Konačno je pala odluka da svatko povuče kruh na svoju stranu, pa koliko kome ostane u rukama.' Nadalje je kazao, da je nekoliko važnih detalja spojeno u tom odlomku, prvi je, kao što je proroka Iliju hranio gavran, tako hrani i njih dvojicu; drugi je detalj, da monah živi od Božje providnosti i u svemu zahvaljuje Gospodinu i treći detalj se odnosi na to kako monah njeguje gostoprimstvo prema drugima, a četvrti detalj, da je monah Kristov vojnik koji od Krista prima porciju hrane koja mu pripada.
Potom je govorio da u Životu sv. Hilariona također čitamo da je svetac prakticirao oštru askezu koja je pretpostavljala i veliko uzdržavanje od hrane: Da izbjegne jače seksualne napasti, asketa ih je stavljao pod kontrolu prakticirajući post. Iskustvo važnosti hrane koje je imao Jeronim nije bilo samo za monahe, već je držao da je s obzirom na hranu neophodan odgoj za sve kršćane. Pa i onda kada svi ne trebaju imati isti način prehrane kao monasi, ipak trebaju imati krepostan stav prema hrani ne dopuštajući da prevlada požuda u njihovu životu.
Prof. Frane Strikić govorio je o važnosti ekološke proizvodnje hrane i njezine važnosti za zdravlje, s osvrtom o maslini u prehrani te o tome što jedemo i pijemo, kako jedemo, s posebnim osvrtom na štetnost plastike kojom smo svakodnevno okruženi te je ukazao i na to, da su provedena neka istraživanja prema kojim svaki čovjek dnevno pojede pet grama plastike. Osvrnuo se i na prehranu u školi s upitom, koju i kakvu hranu djeca dobivaju i je li to zdrava hrana te imali zdrave hrane? Naglasivši da danas u trgovinama imamo u svako vrijeme kupiti sve vrste voća i povrća, ostavivši otvoreni upit, svakom ponaosob, koliko je to dobro ili loše za čovjekovo zdravlje i koliko je proizvodnja hrane moćno oružje.
Dragica Zeljko Selak u svom izlaganju o običajima u Slivnu, povezanim s hranom i zdravljem, govorila je o tradicijskoj prehrani i samoniklom jestivom bilju i ljekovitim travama po kojima je nekada Slivno bilo prepoznato u Imotskoj krajini te o blagdanskim i posnim (soparnim) jelima, koja su se temeljila prvenstveno na zdravom samoniklom bilju te o važnosti posta kao lijeka za dušu i zdravlje, sa zaključkom, da se danas, prateći svjetske trendove, uveliko odmaklo od tradicionalne prehrane, te, ako je to uopće više moguće, da bi se trebalo vratiti lokalnoj i izvornoj sezonskoj prehrani.
Posljednje izlaganje imao je Stipe Božić koji je govorio o svojim iskustvima s naglaskom da je sport pravi lijek i oslobođenje od onoga što čovjeka svakodnevno tišti, naglasivši, kako danas živimo u sportskim arenama, gledamo naše sportaše, sjedeći prikovani za ekrane, umjesto da se krećemo kroz prirodu i sportski živimo, ostajemo zarobljeni u zatvorenim prostorima prikovani za mobitele i da se današnja djeca uopće ne uče i ne potiču 'ti to možeš', suočiti se sa stvarnošću, nego su izložena strahovima. Nadalje je preporučio kako bi u školi trebalo biti više fiskulture te da bi trebalo promicati što više izlete i hodočašća, jer osim uz ono duhovno, čovjek se tada i tjelesno kreće i tako oslobađa tijelo od negativnih tvari, u zdravom tijelu, zdrav duh.
Osim ovih spomenutih izlagača, trebali su još izlagati prof. dr. sc. Sanja Stanić s Filozofskoga fakulteta, o poremećaju u prehrani pod sociološkim vidom i novinar i književnik Mladen Vuković o hrani u narodnoj književnosti, poslovicama i zagonetkama. Nakon kratke rasprave, u ime priređivača okrugloga stola, don Mladen Parlov pozvao je sve sudionike (nazočne i izočne) da svoje radove dostave do polovice kolovoza da bi se na vrijeme mogao tiskati zbornik radova koji bi se u Slivnu predstavio o blagdanu Sv. Mihovila.
Dragica Zeljko Selak
